Uncategorized

Prof. dr Lesli Skler: Zapadne vlade obraćaju pažnju na „ljudska prava“ tek kada se promene ekonomski uslovi

Izvor: Geopolitika

Transnacionalnu kapitalističku klasu čine oni koji poseduju i kontrolišu ključne transnacionalne korporacije, globalizovane birokrate, trgovci…, kaže prof. dr Lesli Skler, predavač u londonskoj Školi za ekonomiju i političke nauke i autor knjige „Transnacionalna kapitalistička klasa“ („The Transnational Capitalist Class“, Oxford, Blackwell, 2002).

Možemo li govoriti o transnacionalnoj kapitalističkoj klasi ili internacionalnoj klasi bogatih? Koje su njihove karakteristike i kakva je njihova ideologija?

– Postoji sve veći broj dokaza koji ukazuju na postojanje transnacionalne kapitalističke klase. Ova klasa dela pre na transnacionalnom nivou nego u formi odvojenih kapitalističkih klasa u različitim zemljama. Transnacionalna kapitalistička klasa igra centralnu ulogu u mojoj teoriji kapitalističkog globalnog sistema. Taj koncept je prvi put bio izložen u mojoj knjizi „Sociologija globalnog sistema“ 1991. godine. Tu je karakteristična institucionalna forma političke transnacionalne prakse u okviru globalnog kapitalističkog sistema – paralelno ulozi transnacionalnih korporacija u ekonomskoj sferi i konzumerizma u kulturnoideološkoj sferi. Godine 2001. Izašla je „Transnacionalna kapitalistička klasa“, koja je analitički podeljena na četiri glavne frakcije, odnosno grupe, čija članstva mogu da se preklapaju, ali koje obavljaju određene funkcije za klasu kao celinu. Svaka od ovih frakcija predstavlja globalnu elitu u njenoj institucionalnoj sferi:

1. Oni koji poseduju i kontrolišu ključne transnacionalne korporacije i njihove lokalne partnere (korporativnu elitu);

2) Globalizovane birokrate i političari (državna elita);

3) Globalizovani profesionalci (tehnička elita);

4) Trgovci i mediji (konzumeristička elita).

Ideologija Transnacionalne kapitalističke klase se vrti oko interesa kapitalističke globalizacije, a kako lokalne ekonomske aktivnosti postaju sve više globalno međupovezane, veliki broj malih preduzetnika nalazi se zarobljen u mrežama koje kontrolišu globalne korporacije, tzv. Fortune Global 500.

Kolika je zapravo moć transnacionalne kapitalističke klase i kako se ona manifestuje? Da li uticajem na političke odluke država i globalna politička dešavanja?

– Četiri frakcije transnacionalne kapitalističke klase možemo videti kako rade globalno na makar pet načina. Ekonomski interesi njenih članova su sve više globalno povezani: traže ekonomsku kontrolu na radnom mestu, političku kontrolu kako u domaćim, tako i u međunarodnim i transnacionalnim sferama, kontrolu kulturne ideologije kroz konzumerizam; perspektive njenih članova su pre orijentisane spolja, globalizovane, nego okrenute ka unutra, nacionalističke u najrazličitijim pitanjima, uz značajnu podršku „slobodnoj trgovini“ i neoliberalnim ekonomskim i socijalnim politikama. Ovi ljudi pripadnici su različitih država, od kojih sve veći broj o sebi projektuje sliku „građana sveta“ kao i mesta rođenja i/ili prebivališta. Pretenduju na sličan životni stil, naročito kada je u pitanju šablon višeg obrazovanja (međunarodne poslovne škole), kao i potrošnja luksuznih dobara i usluga. Pitanje u kojoj meri je potrošačka elita širom sveta odgovorna za namatanje „zapadnjačkog“ načina života i uništavanje tradicionalnog životnog stila i identiteta, naročito u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, privuklo je veliku pažnju i pokrenulo veliki broj istraživanja, i predmet je žučnih rasprava. Na primer, reakconarne grupe na Zapadu, čiji se ideolozi često žale kako su njihovi životni stilovi uništavani od strane siromašnih imigranata i azilanata iz ove tri oblasti. Prema mojoj teoriji, uloga države je analizirana u smislu političkih frakcija transnacionalne kapitalističke klase; to je uloga globalizacionih političara (glavnih političkih lidera koji uspevaju da kombinuju pitanja globalizacije sa sopstvenim domaćim interesima) i „internacionalnih“ birokrata (naročito u organizacijama kao što su UN, MMF, Svetska banka, ali i u mnogim internacionalnim građanskim društvenim organizacijama koje su bile kooptirane od strane TNKK). Naravno, i mediji.

Da li smatrate da su neki od pripadnika ove klase istovremeno i pripadnici Bilderberg grupe, i kako objšnjavate da se globalni kapitalisti zalažu za demokratiju i otvorenost, a sednice Bilderberg grupe su zatvorene za javnost?

– Da, siguran sam da postoje preklapanja između grupa poput Bilderberga i Transnacionalne kapitaličke klase. Naravno, mnoga okupljanja članova transnacionalne kapitalističke su obavljena u tajnosti, sasvim sigurno. Globalni kapitalizam ima problem sa otvorenošću i demokratijom, koji su od suštinske važnosti za širenje onoga što bih nazvao „kulturnom ideologijom konzumerizma“. Mada, isto tako globalni kapitalizam može biti problematičan za kontrolu, koja je transnacionalnoj kapitalističkoj klasi neophodna kako bi vršila svoj uticaj preko globalne ekonomije i različitih društava i kultura. Kapitalistička demokratija je veoma specifičan tip demokratije i ima sopstvene tipove korupcije, pa prema tome nije kompatibilna sa istinski slobodnom i participativnom demokratijom, po mom mišljenju.

Vi ste bili konsultant u Centru Ujedinjenih nacija za Transnacionalne korporacije u Njujorku 1987-1988. godine. Molimo vas da nam kažete nešto o suštini transnacionalnih korporacija.

– Kada sam krajem osamdesetih godina bio konsultant Ujedinjenih nacija u Njujorku, bila je to relativno nezavisna istraživačka agencija UN-a, i tada je bilo dosta kritičkih osvrta na aktivnosti transnacionalnih korporacija. To se, međutim, promenilo devedesetih godina, kada je agencija preseljena u Švajcarsku i postala mnogo drugačija i mnogo manje nezavisna, promenivši svoj fokus izvršavanjem informacionih potreba globalne trgovine.

Kakav je vaš stav o vojnoj intervenciji zapadnih sila u Libiji? Smatrate li da su motivi zaštita ljudskih prava i „uklanjanje diktatora Gadafija“, ili nešto drugo?

– Ovo su zaista teška pitanja. Prema mom viđenju, to je očigledna posledica prethodnih politika zapadnih vlada, koje obraćaju pažnju na „ljudska prava“ kada se ekonomski uslovi promene; i ovde, kao i u većini geopolitičkih pitanja, ima mnogo pomešanih motiva.

Ali članovi transnacionalne kapitalističke klase mogu biti personalizovani? Šta je ovim osobama prioritet: ekonomski interes, politička uverenja, religija ili nacija?

– Moja knjiga „Transnacionalna kapitalistička klasa“ kao i publikacije o duvanskoj industriji, „zelenom“ pokretu, i arhitekturalnourbanom razvoju predstavljaju moje pokušaje da identifikujem članove transnacionalne kapitalističke klase i njene organizacije. Radi se o jednoj promenljivoj populaciji, koja se menja u skladu sa ekonomskim uslovima, političkim prilikama i kulturnim promenama. Prioritet su uglavnom ekonomski interesi, mada na njih često mogu uticati politički, regionalni i/ili nacionalni interesi. To je veoma, veoma složen sistem, a mi tek počinjemo da shvatamo kako on, zapravo, funkcioniše.

Recite nam nekoliko reči o vašem trenutnom istraživačkom projektu „Ikonička arhitektura i kapitalistička globalizacija“?

– Istraživanje se bavi analizom ikonične arhitekture kao hegemonskog projekta transnacionalne kapitalističke klase. Prema tome, postoji korporativna frakcija u arhitekturi, kao i ljudi koji poseduju i/ili kontrolišu glavne arhitektonske, arhitektonsko-inženjerske i arhitektonsko-razvojne firme koje se bave nekretninama. Postoje dva tipa sa minimalnim preklapanjem: prvi tip, najveće među ovim firmama, i drugi tip, najslavnije i najpoznatije arhitektonske firme. Magazin World Architecture (Svetska arhitektura) objavljuje godišnju listu korporacija koje se u industriji nalaze na vrhu s obzirom na prihod naknada i broj zaposlenih arhitekata koji naknadu primaju (podaci su dostupni na internet sajtu). Najveće kompanije zarađuju oko trista miliona dolara, a zapošljavaju oko hiljadu ili manje arhitekata, tako da, u poređenju sa glavnim globalnim korporacijama, poprilično su mali (da biste prodrli u Fortune Global 50, ovih dana treba vam prihod od dodatnih deset milijardi dolara). Bilo kako bilo, nekolicina od pedesetak firmi sa vrha vođene su od strane čuvenih arhitekata ili grade čuvene zgrade. Stvarna važnost proslavljenih arhitekata za izgrađeno okruženje i njihovu kulturološku važnost, naročito u gradovima, daleko nadmašuje njihov relativni nedostatak finansijskih i korporativnih mišića.

Ko su globalni političari i birokrate koje pomažu stvaranje jednostavog političkog i poslovnog ambijenta?

– To su političari i birokrate sa svih nivoa administrativne moći i odgovornosti u zajednicama, gradovima, državama, na međunarodnom nivou, globalnim institucijama, koji služe interesima kapitalističke globalizacije kao i/ili, u opoziciji sa onima koji ih biraju i imenuju. Oni odlučuju šta će se gde graditi, i na koji način će promene u izgrađenom okruženju biti regulisane. Njihova uloga je ključna za pitanja očuvanja i urbanog planiranja u konkurenciji za glavne pojekte, od kojih mnogi rezultiraju stvaranjem kreacije koju možemo nazvati arhitekturalna ikona.

Svakako da određenu ulogu svemu tome igra i tehnička frakcija?

– Članovi ove frakcije kreću se od onih vodećih tehničara, koji su uključeni u centralne strukturne karakteristike nove zgrade, do onih koji su odgovorni za obrazovanje studenata i javnosti u arhitekturi, koji su u savezu, preko izbora ili okolnosti, sa korporacijama globalizacije i agendom kapitalističke globalizacije. Trgovci i mediji su odgovorni za marketing arhitekture u svim oblicima, i njihov osnovni zadatak je povezivanje industrije arhitekture sa kulturom ideologije konzumerizma.

Poenta ove diskusije o transnacionalnoj kapitalističkoj klasi jeste da ukaže na povezanost četiri frakcije ove klase i reprezentacije (simbolizam i estetika, tj. ikoničnost) ikonične arhitekture, tj. da sugeriše da arhitektura i urbani dizajn zaista funkcionišu pod uslovima kapitalističke globalizacije.

visoko obrazovanje po ugledu na najprestižnije svetske obrazovne ustanove, po povoljnim uslovima.
školarina na 10 mesečnih rata!

Zakaži besplatne konsultacije sa našim stručnim kadrom